Šta hoće problemi od nas ? (čvorovi u astrologiji)

Što je gore to je dole, gdje je problem tu je i rješenje, naglašavanje suprotnosti je često prirodan način izražavanja u astrologiji.

to je stoga što u astrologiji uglavnom razmatramo dejstvo suprostavljenih energija u čijem epicentru se nalazi čovjek, tj totalitet čovjeka, pošto je i čovjek u stvari zbir energija od kojih svaka nalazi neki svoj odraz u onim vanjskim.

Tako da unutrašnji sukob biva podstaknut onim vanjskim.

Da unutrašnjeg sukoba nema, dejstvo svana, koje ne ide samo preko događaja, već se prije manifestacije prvo ogleda na nekim drugim, suptilnijim nivoima, bi imali malo ili vrlo malo uticaja unutra.

Mi možemo ta dejstva, te uticaje posmatrati izolovano od bilo čega drugog, i dosta astrologa pada u tu zamku, ali ako pratimo , prvo sami sebe, pa onda i druge , primjetićemo, ipak,  da ti uticaji, slično kao u priči o karmičkoj astrologiji, imaju neke svoje prepoznatljive pozadinske zakonitosti, neki svoj specifični smjer kretanja, koji je i opšti u smislu evolucije i razvojnih mogućnosti i pojedinačni, jer je različit od totaliteta čovjeka do totaliteta čovjeka.

Odmah da napravim digresiju i da kažem da je izolovano posmatranje ovog totaliteta čovjeka od onog vanjskog stranputica kojoj nije samo u osnovi svega u savremenom društvu nego se kao takva nalazi i u samoj astrologiji, mada je protivno samoj njenoj osnovnoj prirodi koja suštinski naglašava međupovezanost.

Dakle slijed vanjskih uticaja prati prvo zakonitosti unutrašnjih nesuglasja, astrološki predstavljen natalnim sukobima planeta i nekompatibilnih astroloških elemenata. Sukobi predstavljaju obrazac ponašanja, razmišljanja, određeni stav koji izaziva neadekvatnu, neharmoničnu, distoniranu reakciju koja se očituje usljed vanjskog pritiska. Oni su istovremeno i evolotivne , razvojne kočnice i evolutivni podstreci.

Mi možemo uočavati pojedinačne ponavljajuće problematične obrasce , sukobe posmatrati i rješavati s tog nivoa, obrazac po obrazac, refokusirajući energiju tamo gdje je potrebno, smanjujući očekivanja ili povećavajući napore, prihvatajući promjene, unoseći novine, bivajući fleksibilniji ili držeći se čvrsto provjerenog, opuštajući ili zatežući,  sve ovisno od obrasca, situacije i onog što trenutno realnost nameće. Sukobi su u suštini potaknuti neadekvatnim odzivom na realnost.

A možemo, ako razmaknemo zavjesu, apstrahujuci,  pokušati naći zakonitost  koja u sebi objedinjava sve pojedinačne zakonitosti-obrasce na višem nivou apstrakcije.  U tom slučaju, u astrologiji,  put nas neminovno vodi ka priči o mjesečevim čvorovima .

Mjesečevi čvorovi (sjeverni i južni čvor), nazivani još i zmajeva glava i zmajev rep predstavljaju astronomske tačke gdje mjesečeva putanja presijeca ravan ekliptike (zamišljenu ravan u kojoj se kreću sunce i ostale planete).

Iz samog objašnjenja naslućuje se nekako posmatranje out of box, sa drugog nivoa apstrakcije.

Iz praktičnog iskustva dugotrajnog posmatranja ljudi oko sebe, analize njihovog kretanja, načina na koji se suočavaju sa situacijama, načinima i modalitetima kako izlaze iz problema mogu slobodno reći da su čvorovi centralna osovina oko koje se ličnost sa svim svojim združenim energijama vrti, oni su naš bazični smjer kretanja, i ako možemo govoriti o nekom predizajnu, onda je svakako osnovna uloga tog dizajna da nas gura iz pravca južnog čvora odakle krećemo prema sjevernom čvoru koji trebamo dostići. Sve situacije, svi događaji, svi problemi, većina osoba koja nam se pojavi u životu dizajnirani su, dovedeni su da podrže to kretanje.

Energija ulazi u naš sistem s jedne strane, preko južnog čvora, koji joj daje početnu interpretaciju, oblik, usmjerava je, ona se dalje kreće  , obrađuje ,  prolazi onu ravan ekliptike, zastaje, zadržava se na onim mjestima problema i sukoba i ako je sve kako treba, ako je tok neometan izlazi transformisana na sjevernom čvoru, vraćajući se tako obogaćena našim unutarnjim procesom vani odakle je i došla.

astrologus
Blog isključivo posvećen astrologiji, u širem smislu proučava simbole, uticaj makrokosmosa na mikrokosmos, u užem istražuje uticaj nebeskih tijela-simbola na karakter i sudbinu čovjekovu

16 komentara

  1. prirodan ulaz za jug u ribi je nedorečenost, nejasnoća, lagana, apstraktna, slutnja. Ona i u obradi rijetko ide do konkretnog, do sjevera u djevici, razradjujuci i ostajući na tom nivou apstraktnog. Ako se ta spontanost, prirodjena jugu u ribi, ta suptilna, emotivna nijansiranost koja osjeća stvari iza moze transformisati u planski , usmjereni, ciljani napor, onda je tok energije unutra uskladjen sa onim vani.
    naravno jug je divan, jug je talenat, po nekim astrolozima , on se poklanja svijetu, ali energija se mora kretati neblokirano, i u skladu sa onom vani

  2. Još jedna stvar u prilog tome da je u ribi jeste i to sto si se odlicno intuitivno nadovezala na tekst, spominjuci kljucne termine koji, sublimirajuci tekst, bas vuku u tom pravcu.

    opet kod mene je interesantno da je ona prva inspiracija cesto neptunovska, ako sve ne kazem u tom prvom dahu, a rijetko to mogu, imam problem poslije da je odrzim i ona predje onda u nesto drugo, u saturna ili merkura… cineci tekst nekako neujednacenim, nekompaktnim. to je neki izazov s kojim se susrecem u pisanju duzih tekstova

  3. Vidiš, nisam to primijetila. Doduše, tu bi sada trebali postaviti zajedničku mjeru – šta je to duži tekst. A možda to ne primjećujem jer zaista drugačije čitam, čini mi se oduvijek. Čitam to -iza-, a čitaš i ti. Na drugačiji način vjerovatno, sa drugačijim svojstvima, ali mislim da oboje automatski, bez neke specifične volje i truda, čitamo tako.
    Nemam pojma što me odvede u ovom pravcu, ali neka 🙂

    P.S. Kada pišem, generalno imam problem sa okvirom. Ako to uopšte smatram problemom, a ne smatram:-) A, ako se okvira držim, onda to najčešće bude veoma koncentrisano (od zasićeno) i grubo.

    Hmm, ako kasnije ima tog Saturna o kojem pišeš, vidim ga kao svojevrsni teret očekivanja što izaziva odustajanje od čekanja pogodnog trenutka da se ponovo vratiš tom tekstu. Naravno, onda je bojazan da će okvir trpiti izrazito opravdana, a inspirativni trenutak vodi nekoj drugoj temi.
    Ne znam.
    Ja, i onako, uvijek pišem o istoj stvari. To je ono vrćenje tamo u Južnom čvoru. Ali, zanimljivo, upravo mi to odgovara. Odmara me, daje mi zadovoljstvo.

  4. haha moram reci, ako pricamo o istom, da si upravo ti to primjetila. rekla si nekad negdje nesto kao “najbolji si u pocetku , kad se jos trazis, kad ne znas gdje ce te tekst odvesti…” , da sjecam se cak i gdje je to i bilo, samo malo :
    npr ovdje
    “Voljela bih da ispišeš … do kraja, a onda bih voljela da ga ispišeš ponovo. Kao zagonetku, kao čovjeka nepoznatog imena, nepoznatog porijekla, nedešenih i, stoga, nepredvidljiv reakcija, uvijek i iznova. Voljela bih da ispričaš apstraktnog …, da njegov karakter, opisi i unutrašnja stanja budu namjerno nerješiv labirint za onoga ko u … zaluta.

    … me je zagolicao takav, u prvom dijelu priče, baš tada kada Jusa nije imao ime.

    ponavljala si to vise puta, bilo je jos negdje eksplicitnije, samo malo opet :
    “Najbolji si u počecima. Dok je ideja neizbrušena, dok je brušeći pišeš. Dok te svrbi, dok te vodi da lutaš.

    Šta misliš, slažeš li se? ”

    nek ovo na neki nacin bude i spontana posveta tim razgovorima, na toj istinskoj razmjeni, a bilo je toga, i zahavalan sam na tome i ucio sam iz te razmjene, pomagalo mi je da bolje nalazim “sebe” .

    ovdje si tako jasno govorila o kvalitetima juga u ribi. i naravno slazem se, nije problem u onom poslije, koliko u naglom prelazu koji narusava integritet teksta. “problem” je ako postoji problem, sto je tesko vremenski zadrzavati i usmjeravati tu pocetnu inspiraciju, jer cim insistiras , pokusavas da kontrolises i dajes oblik to vise nije spontano (sve ono sto saturn voli da radi). a nekad je tesko prvobitnu inspirativnu ideju izreci u jednom dahu i jednom tekstu. tu dolaze moj saturn protiv mog neptuna do izrazaja. tu je vidljiv taj sukob.
    sad ja mogu rjesiti taj sukob na klasicni nacin, stalno svjesno integrisuci svojstva i neptuna i saturna npr u pisanju, sto je tesko i mukotrpno, pogotovo uzimajuci u obzir da takvih sukoba ima jos i da on nije jedini, a mogu,
    ako razmisljam i djelujem kroz moj sjeverni cvor u vodoliji, imajuci nesebican motiv , motiv mimo sebe za sve sto radim, to rjesiti i na taj nacin. kroz tu prizmu to sve nije toliko bitno, ti detalji psotaju irelevantni jer rjesavam stvari na jednoj drugoj ravni, na drugom nivou apstrakcije.

    da, odlicno si opisala to sa saturno, iz dubokog razumijevanja i saturna i neptuna kao inspirativnog trenutka i teme.

    naravno ne treba bjezati od juga stalno, svgudje i posto poto, nit je to moguce, jug je mjesto gdje smo svoji na svome, gdje dajemo najvise i gdje se najbolje osjecamo, samo treba znati u slucaju problema i pritiska s vani “nauciti” to kretanje prema sjeveru. problem je okidac. dok je dobro dobro je. mi se nikad necemo dobro osjecati kompletno u sjeveru, ali moramo ga nauciti i prihvatiti po potrebi. obaviti to evolucijsko putovanje, i to uglavnom ne svugdje, nego u oblasti gdje su cvorovi i gdje se problem javlja. spominjao sam pisanje, kod mene je ono problem zbog saturn neptun op, a kod tebe vjerovatno nije, bez obzira na cvorove, koji vjerovatno djeluje negdje drugo. mislim ja ne vidim tu problem, osim , hm da, eto ga, sto mislim da bi trebala to konkretizovati i objaviti (eto opet djevice), a to onda trazi sredjivanje i onda se vrtimo opet u istom krugu. ali pisanje samo ne trazi kretanje prema sjeveru, odlicno je takvo kakvo jest

  5. Hehe, ne pričamo o istom. Ustvari, ovako; mete oko kojih se razgovor vrti jesu veoma slične, ali kontekst je različit. Ti si kao premisu postavio dužinu teksta, samo to, iako si dao naznaku na preobražaj od početnog Nepruna na kasniji Saturn, Merkur. No, zatajio si da ustvari misliš na specifičnu vrstu tekstova, nazovimo ih bezokvirni tekstovi. Ja sam, s druge strane, razmišljala o svim tekstovima, uzimajući u razmatranje isključivo eventualne grube prijelomne tačke koje bi se eventualno pojavile kako tekst zalazi u dužinu. Sada tu, po mome sudu, trebamo razmatrati dvije vrste pisanja. Pisanje kojem se pribjegava s jasnom početnom idejom, i ono pisanje koje nastaje iz potrebe u tome trenutku da se uopšte piše (pa i bilo šta).
    Da razradim prvo ovo pisanje s jasnom početnom idejom. Sjećam se tvoje priče – pas, plaža, moguća tuča; konflikt koji je riješen kako je riješen. Priča, sva titrava, preklapajućih svjetlosti i vazdušasta u opisima kakvo je i žarko ljeto pod suncem koje je varljivo, ali, kao takva, veoma jasna, kompaktna, sistematisana od početka do kraja. Taj joj jasan okvir i određenost u vezi s onim što se željelo reći uopšte nije predstavljao teret, naprotiv. Opisi su ispunili sve prostore između tih nosećih greda, kao paučina.
    A onda, priča o Jusi. Odgovor na pitanje da li si taj okvir imao potpun u trenutku u kojem si pribjegao pisanju imaš samo ti. Ti znaš da li je to već bio potpun lik ili si ga sklapao od nekoliko likova. Moje je ubjeđenje i bilo i ostalo da taj lik nisi izgradio prije nego što si pribjegao pisanju i da si taj prvi dio priče izgradio upravo tražeći lik. Priču je zapravo izgradilo traženje.
    E sada, kada sam diferencirala ove kontekste, sada shvatam šta si govorio u komentaru od početnog Neptuna ka kasnijem Saturnu. Govorio si o tome kako taj magični Neptun zadržati što duže. Zaista je magično čitati četiri A4 stranice teksta u kojem je sve u mirnoj, inteligentnoj i zagonetnoj naznaci. Takav se tekst čita u dahu, kao neka velika istina. Pitanja stalno iskaču, zahtijevaju posebna razmatranja nasamo, razmišljanja danima nakon. Glavno oružje takvih tekstova je atmosfera, to posebno stanje u koje čitaoca tekst smiješta. Nema likova, imena, njihovih očekivanih osobina, obrazaca ponašanja, dijaloga.. U takvim tekstovima nema civilizacije 🙂
    Jedini, za kojeg ja znam, da je iz ovakvih tekstova koji su počeli iz ničega znao izvući sjajne novele, istog tajnog kvaliteta od početka do kraja je Lavkraft. Zapravo, samo groteske, onako kako ja to vidim, mogu dati dovoljno rastezljiv okvir za ove bezokvirne priče.

    Summa summarum, ti se odlično snalaziš u oboje. I u okviru i bez okvira. Samo, nisam sigurna koliko bi sebi dopustio (da, baš tako – dopustio) da zalaziš u grotesku kako bi sačuvao tu zaraznu atmosferu zagonetne priče u kojoj te inspiracija vodi do kraja. To je kao kada se piše poezija u kojoj je važan zvuk. Moje je mišljenje da se, za takav zadatak, trebaš osloboditi tradicionalističkih elemenata. Ono, svuda gdje otploviš je moguće 🙂

    Rekao si da mi je Sjever u Djevici. Sada, nemam jasnu sliku kako to u izlazu transformiše Jug u ribi, ali ako “radi” kao previše izraženo samopouzdanje (previše nije prenaglašena riječ, često to samopouzdanje moram smirivati i prizemljivati); ako “radi” poput dobre doze fokusiranosti bez obzira na to da li mi se konkretan zadatak za rješavanje dopada ili ne (da li mi je zanimljiv ili je riječ o banalnoj, ponavljajućoj radnji), ako radi na način izdržljivosti, upornosti i strpljenja koji su mi veliki saveznici, onda je to to. No, ima tu nešto na što su me upozoravali ljudi koji me dobro poznaju. Govorili bi mi zašto ne pokušaš ovo, zašto ne kreneš u ono, pa zašto ne deseta, pedeseta, stota stvar.. I jesam, promijenila sa značajan broj raznorodnih profesija, iz znatiželje, zabave, dinamičnosti. I uvijek bi to bilo dosta lagano, zapravo ugodno. Kada bih se toga dočepala, radila bih to sa zavidnim fokusom, ali neki moj unutrašnji tajming, nakon nekog vremena, dužeg ili kraćeg, kaže: Ovo je “prekucana” stvar, idemo dalje. Što će reći da se ne brušim horizontalno, nego vertikalno 🙂 To je ono kao svašta znaš, a ugodno ti. Može biti da je to negdje i linija manjeg otpora.

  6. nekad sam negdje procitao da su upis u jednu prestiznu skolu psiohanalize uslovljavali “prihvatanjem” da imas edipov kompleks kao da je to gotova cinjenica jednako vazeca za svakog.
    ne treba previse roviti po sebi trazeci probleme, problemi ako treba pojave se sami kad im je vrijeme, taj proces je tesko ubrzati, prejudicirati ili preskociti.
    vrlo je moguce da si ti svoje kretanje cvorova vec “naucila”. ako je tako onda si manje uslovljena i vise tvoja slobodna volja dolazi do izrazaja u odredjivanju tvojih daljnih kretanja i akcija, a ne problemi ili nametnuti dogadjaji kako je to uglavnom.
    bas me lucidna detaljnost ovog zadnjeg odgovora navodi u tom smjeru. juzni u ribi voli da pliva spontano u neodredjenom, u opstem, u trenutnom , a “pre” toga vodi u neku vrstu haosa u nekoj oblasti zivota ili u zivotu generalno. sredjivanje i obracanje paznje na konkretne detalje su neke kljucne rijeci ovog kretanja. juzni u ribi ima sklonost da bude zarobljen, zakocen u apstraktnim emotivnim, nesredjenim, rasprsenim slikama i utiscima (tu pliva kao riba u moru doslovce) i onda odatle, ponavljam , u slucaju problema, mora da zna da izadje u racionalno, sredjeno, konkretno, plansko, detaljno djevice.
    to svakako nema mnogo veze sa pre-samopouzdanjem (osim zbog polozaja u drugoj kuci samovrednovanja), ali donekle ima veze sa fokusom na jednoj stvari. ribe su promjenjivi znak i lutaju kako ih more nosi, sto u praksi znaci da su podstaknuti sa nekog viseg nivoa u svom stalnom kretanju. mislim da je to bas prava mjera koju si nasla, kreces se, ali se ipak fokusiras, ne rasprsavas kako je nepovoljno, pretjerano ispoljavanja tog juga. posmatraj svoju generaciju, da li mozes kod njih primjetiti slicno kretanje ili odstupanja. nekad je laske uciti na tudjem primjeru.
    posto kod djece vidim naglasen jug i vidim problem u kretanju ka sjeveru, pretpsotavljam da se niko ne rodi da je to naucio. ti si to nekad morala nauciti, bilo bi interesantno saznati kad i kako jer je obicno neki dogadjaj, neki veliki problem pokretac toga. tvoja blaga prednost je sto su cvorovi veoma povoljno podrzani od ostalih planeta. narocito od urana i venere, blsikih osoba, partnera. da li je nekad promjena na tom planu (uran) izazvala , pokrenula tu lekciju, ili nesto drugo, to samo ti mozes odgovoriti.
    ipak , treba biti oprezan s tim, i tu svjesnost pomaze, jer te energije su ponavljajuci programi i nije iskljuceno da ce lekcija traziti ponavljanje ili dodatno usavrsavanje. interesantno je , kad spominjes profesije, da je sjeverni cvor veoma blizu devete, visokog obrazovanja i djelujem djeluje i na tu oblast kao buduci smjer kretanja, ali pretpostavljam da ti sa stalnim, raznorodnim usavrsavanjem vec realizujes taj potencijal.
    vjerujem da je to prije prirodno kretanje nego linija manjeg otpora.
    kakva je razlika izmedju linije manjeg otpora i optimalnog kretanja energije ? nekad nikakva, ali pretp. da linija manjeg otpora zaobilazi neke blokade, neka blokirana cvorista energije koja bi odblokirana jos vise optimizirala i pojacala energetski tok. slicno velikom kamenu koji se nasao na putu malom potoku, skrece ga i rasprsava ga u dva tri slaba rukavca. potok je naisao na kamen i nasao je liniju manjeg otpora da ga zaobidje, to nije optimalan tok, ali je cesto sasvim zadovoljavajuci i bolji je od nikakvog.
    ali mislim da se ti mozda negdje pitas da ti nije sve prelako (ovo od saturnovca ne bi iznenadilo svakako) i da nema neki veliki izazov koji ti svjesno ili nesvjesno izbjegavas, i time mozda izbjegavas neki evolucijski potencijal, ili obavezu ili teskocu zavisi kako se gleda, a tebi namjenjeno.
    prvo sami tvoj zivot, a onda i tvoj unutrasnji kompas , odnos prema pitanjima srece, ugode, mira, ispunjenosti odgovaraju na to. ako ugoda nije bijeg, ako nije sama sebi svrha, vec posljedica, onda si na dobrom putu optimalnog kretanja energije.

    Lavkraft je naravno imao istu blokadu saturn neptuna (kao i ti kao i ja, mada nije tako cesta, ali kad se pojavi jednom u 7-8 godina traje par mjeseci i takoreci je generacijski odnos). i ocigledno je nasao nacin da se izbori s tim, problem je cesto skriveni talenat.
    Jusa (procitao sam je opet), i svaki put kad procitam ponovo pomislim prvo pa nije ni lose, a onda odmah zatim da moze i bolje, zato i rijetko, gotovo nikad otkad stavim zadnju tacku, ne citam ponovo.
    nisam bas krenuo sa skroz jasnim ciljem , vec sa poluciljem, nisam zadovoljio svoj neptun, a samim tim ni tvoj. htio sam malo da “prodam” ideju (slicno kao kod programa). osjeti se to. pravo stivo mora biti oslobodjeno toga. onda sam , da bi to zamaskirao, igrao se (merkur) u zadnjem nastavku koji je drugaciji od prethodnih, ocito onda asocirajuci na astroloskog urana i povezujuci ga sa pojmom neuobicajenih. krenuo sam skoro biografski, cinjenicno , o jednom prijatelju-saturnovcu-uranovcu, koji je u medjuvremenu nazalost napravio korak predaleko u svom cudno, da bi u zadnjem nastavku okrenuo na svog sina i poopstavajuci ideju.
    ali fino si detaljno pojasnila (kao pravi sjever u djevici) ta kretanja.

  7. Upravo tako, stvari će se desiti; u presjeku nekog prosjeka one imaju svoj tok i pristižu relativno očekivano, stoga se prihvataju.. recimo da se prihvataju prirodno. Pitao si za moju generaciju; mi, iz ove zemlje, imamo vanredno iskustvo sloma, kada se ništa, pa ni život, ne podrazumijeva. Zato postoje snalažljivi borci koji su nekako uspjeli sačuvati sliku vrijednosti uživanja, postoje konstruktivno-funkcionalni sa nekim realnim optimizmom, postoje oštećeni – apatčni, postoje zalutali, postoje destruktivni.. Oni što žele preživjeti i živjeti, a ako su sačuvani od oštećenja (u nekim slučajevima i oštećeni), oni planiraju, ali je to uvijek planiranje pod navodnicima. Možda, kada ovo čita neko ko nema takva iskustva, možda mu ovo što pišem izgleda tužno, i ok., to je subjektivan dojam, svako ima pravo na dojam, ali ovdje imamo posla sa jakim pojedincima, u nekim slučajevima toliko jakim da su i u haosu kadri izgraditi sistem koji će dati neko specifično zadovoljstvo i njima i ljudima oko njih.
    Tvoje opise Južnog čvora u Ribi smiještam izrazito blisko onome što je bilo samo u period djetinjstva, možda do moje 12 godine. Poslije toga, magnovenja su uspjela ostajati samo u precizno tajmiranim periodima, onda kada ništa važno nisu mogla ugroziti. Ipak sam živjela sama, u tuđem gradu, bez gotovo ikoga svog tokom cijele srednje škole i nešto nakon. Kada pogledam sa ove distance, ta tendencija Južnog čvora u Ribi da nekako zablurava događaje i dešavanja je nekako i pomagala, posebno zbog toga što sam u periodu prije toga morala naučiti kako emocije idu na off. Kako i kada. Pomogla je tu i situacija u kući. Moji roditelji jesu davali stabilnost, ali su tipovi koji su skloni dosta jako otežavati odnose prema onima koji su slabiji od njih, prisutno je to i danas. Relativno rano sam ih morala odgurati od sebe i to u vrijeme kada su mi bili jedini izvor stabilnosti i mogućnosti da uopšte preživim, a da bih uspjela ući u proces samorazvoja i to je danas prećutna stvar koja lebdi tu negdje. Prilično sam zadovoljna u vezi sa svojim ponašanjem, jer ne potežem to. Bilo je i gotovo je. No, vidim da to njih opterećuje iako im je samo djelimično pomoglo da se oslobode težine koju unose u odnose sa ljudima i međusobno. Ja sam bila njihova lekcija. Bilo je teško jer je bilo najgore u mojoj najranijoj dobi, a oni su bili moja nagrada, jer teško da ima stvari koju nisam u stanju izdržati i vidjeti svjetlo na kraju tunela. Ovo nije pretjerivanje, ovo je činjenica. Da, posljednjih 20 godina imam snažnu podršku partnera i porodice koju sam, u međuvremenu, formirala. Uz podršku je izrazito lijepo, ali, iskreno, može se i bez podrške, čak i uz opstrukcije se može i to, hah, čak i uspješno.

    Da, sve je lagano, zato što je kod mene počelo kao preteško. I da, može biti da će se ponovo preokrenuti u proces preteškog. No, biće što će biti. Moje je da ne zaboravim u lakom kako je ljudma u preteškom i da saosjećam. Moram priznati da nerijetko zaboravim to i trudim se da te stvari sebi ne opraštam, jer to je nešto što zaista ne zaslužuje oprost.

    Da zaokružim, moja trenutna sreća jeste posljedica, ali je i zalog i obaveza. Ne samo spram moga budućeg života, nego i spram okoline.

    Negdje sam osjetila da te je, zbog tvoga, nazovimo to istraživanjem, interesovalo ovo što sam napisala. Pa, neka onda i ostane 🙂

    P.S. U vezi s nečitanjem iza zadnje tačke. Interesantno, ja se onome što napišem vraćam. Stihijski, nekako se tako poklope stvari, pa pročitam ponovo. Nekada je za smijeh, nezavršeno i nezgrapno, nekada je vrlo dobro, nekada je, haha, glupo, nekada je nezanimljivo, ali sve u svemu – simpatično mi je. Sada ovdje postoji to da ti svoje pisanje moraš shvaćati ozbiljno, htio to ili ne, put je utaban, a ja imam tu slobodu da se mogu svemu i smijati ako tako dođe. Pisanje mi je nerijetko terapija, introspektivni odnos, smirivanje, nekoliko trenutaka samo za sebe, tako da mi je, kao takvo, prevažno potrebno da bih ga smiještala u drugi kontekst.

  8. hvala ti sto si to podijelila, ne izgleda mi da lako to radis, pa tim jos vise.

    nekom sa strane, ko to nije dozivio mozda izgleda tuzno, ali kad usporedis to, u cjelini, sa ovim mladim generacijama koje su odrastale na zapadu, u nekakvim drugacijim uslovima, i kojima je mozda najveci problem bio sto nemaju isti komad odjece ili tehnologije kao njihovi vrsnjaci, onda ta tuga sjeda na svoje, dobije neku zrelost, neku posebnu boju, i ako se iz te tuge moze doci do punine, onda je ta punina puno kompaktnija, puno dublja od one do koje dodjes kad krenes sa vecine drugih mjesta. ta tuga je mogucnost, potencijal.

    elitizma, sa ove ili one strane, ima puno razlicitih vrsta, vrte se oko astroloskih elemenata lava, strijelca, jarca, vage, sunca, jupitera, venere … interesantno ti ih sve imas vise manje naglasene, dokaz da si u ranijoj prici zivjela te zivote, ali imas i drustvenu veneru, koju smo spominjali, u jedanaestoj ideala, jednakosti i humanosti, zajedno sa uranom humanistom koji se tu osjeca prirodno i koji je veoma blizu 11te, a posto si sa onim sunce mars u prvoj borac na svim poljima, onda si i tu borac, i ne vjerujem da je kod tebe sa onim juznim u ribi i merkur neptunom u 12, ista stvarno slucajno, onda to nisi slucajno ni spomenula. a prica se zaokruzava holisticki, i ta venera uran jesu pokretaci tvoje razmjene energije izmedju cvorova, ta humanost i teznja za jednakoscu, svake vrste a narocito socijalnom. pored toga sto je sve to smjesteno u revolucionarnoj skorpiji.
    sve to tako fino stvara potencijal koji si tako detaljno opisala, krenuvsi spontano sa jugom u ribama i dolazeci do sjevera u djevici dok si to radila. a energije se okrecu, venera su i drugi i bliski ljudi, i onda venera uran i njih okrece i na njih djeluje u smjerovima u kojima se krece. drugi povlace transformaciju kod tebe koja naposljetku transformise i njih.
    moram spomenuti usput, a pomalo nevezamo, sad mi je mnogo toga jasnije, ovaj sjajni sunce mars prva trigon vladar saturn osma, ne postoji to sto ti ne mozes, snagom volje, izdrzljivoscu, upornoscu, ne postoji teska situacija, a bilo ih je naravno, koju ovo ne moze prevladati, i nekad je iz tog ugla zaista izazov razumjeti slabost drugih.
    mars pravi mali, jedva primjetan kvadrat sa pluton, treba se cuvati te strasti, te energije, koja nekad malo i pretekne, pa prijeti da sprzi i tebe i one oko tebe.

    lijepo je zivjeti i sazivjeti se sa svojom ulogom, a lijepo je nekad i otici iz nje je nesto sto mi spontano dodje na kraju da zakljucim ovaj odgovor.

    hvala jos jednom 🙂

  9. “mars pravi mali, jedva primjetan kvadrat sa pluton, treba se cuvati te strasti, te energije, koja nekad malo i pretekne, pa prijeti da sprzi i tebe i one oko tebe.”

    Čitavši ovaj tekst, zarovila sam se u arhivu; došla do ovih komentara i naprijed citiranih tvojih riječi.
    Hmm, koliko je prošlo od razmjene u komentarima.. da, nekih četiri godine i šest mjeseci.

    Tada mi ova tvoja naznaka nije značila, nisam joj (toliko) pronalazila smisao, a sada.. sada uviđam, sjetivši se Plutona negdje od oktobra 2022. godine. Zanimljivo je da mi se taj Pluton nekako podmetnuo pod nos, nekako sam negdje nabasala na predikciju kako taj Pluton djeluje (kako je počeo i kako će djelovati), što mi je samo po sebi čudno, jer ako šta ne čitam, a gotovo sve ozbiljnije čitam (veoma raznorodno), onda ne čitam takvu vrstu štiva.

    Uglavnom, bez okolišanja, vjerovatno taj kvadrat jeste prijetio “spržavanjem”, te je taj potencijal bio posložen baš u koracima koje si naveo – “ciljajući” prvo mene, a zatim i one (bliže) oko mene.

    “Prijetnja” se (ovog puta?) nije realizovala kao prijetnja, više je proizvela moju totalnu zaprepašćenost da me uopšte ljudi, iz više generacija, mogu pojavno sagledavati na taj način. Jer, dotadašnja uloga u tom aspektu, u tom trenutku dodatno pojačana godinama starosti, ozbiljnošću i porodičnim statusom, bila mi je, valjda oduvijek, prirodno srasla, decentna, dosljedna, nisam uopšte razmišljala o njoj istini za volju. Odjednom, to što je došlo s vana, veoma izazovno na mnogo nivoa, počelo je bušiti to moje nerazmišljanje o uticaju na ljude u tom aspektu i bilo je zaista zaprepašćujuće. Jer, u meni se ništa promijenilo nije; nije da sam bila kadra osvijestiti, a s vana je odjednom dolazilo milion podražaja koje prvo nisam znala instatno procesuirati, a zatim ni uklopiti u sebe, pa i sliku sebe koja odlazi u izlaz napolje.
    Bilo kako bilo, izrazito je dugo, iz mog, evo, ugla, čekala svoju realizaciju uloga žene, zašto ne reći – iz petparačkih storija. Žene kao bića koje je samo i jedino jednostavno žensko, sa svim atributima koje to podrazumijeva, te je takav imput dolazio spolja, uporno, bez obzira na moj izostanak fokusa sa tog, hmm, petparačkog štiva.
    Ta energija jeste potaknula strast, onda kada sam uspjela uopšte procesirati šta to sve može značiti. Vjerovao ili ne, u ovom sam procesu saznala da moja, uskoro 14-godišnja kćerka, zna više, mnogo više o detaljima ovakve uloge nego ja za svojih 45 godina. Totalno zaprepaštenje! Za savjetnika sam izabrala nju (Vodolija) i, kada sada sve sagledam, prošlo je mnogo opuštenije, neobaveznije, s blagom komikom i bez dramatičnih fanfara (čemu ponekad jesam sklona kada sam zaprepaštena), ali sam i naučila.
    Nije mi bilo drago što sam morala naučiti, jer me cijela ta postavka, iskreno, vrijeđa; vrijeđa mi dostojanstvo u konstruktu ličnosti iako je veoma slatkorječiva spram ega.
    Moguće da će se desiti još stvari za koje mi neće biti drago što sam ih morala naučiti, što mi je također zaprepašćujuće jer, ako šta tvrdim, tvrdim da volim učiti. I volim.

  10. predivno je uciti sebe u vremenu, na razne nacine

    sunce u kozorogu, venera u kozorogu, inace imaju neki obrnut redosljed desavanja, pa sa zreloscu dobijaju neku kvalitetu koja postaje privlacna, narocito recimo hm mladjim. dok u pocetku biraju starije i zrelije partnere (pisao sam jedan tekst o tome kad su velike razlike u godinama sa partnerima) , kako to sami postaju desava se obratan proces.

    primjetim to i na kolegici tanji, iz nekog razloga kad je tek dosla u firmu, i ne znajuci imao sam u glavi neku vezu, poslije se ispostavilo da je mozda u dan dva razlike astroloski dvojnik.
    na pocetku je bila onaj nezreli tip, zena poznatog lokalnog biznismena i politicara (eh druga je tema veza zenskog sunca i toga) previse nekako samozastitnicka, pomalo razmazena, u borbi za sebe i sto manje obaveza, naizgled i arogantna, samoziva, uzdignuta, poslije sam uvidio da je dosta toga mozda vise stid.
    pozdravila bi , ne bi pozdravila kad prodje. jednom sam je sreo u drugacijem okruzenje, na nekom mondenom mjestu i nisam je ni prepoznao (kao da sam nesvjesno sjeo na drugu stranu one uzdignutosti). ona mene jest, reagovala je. uglavnom proslo je, ponovilo se prije nekog vremena. isla je s prijateljicom, mislio sam da su okupirani necim i ja sam zurio i nisam obratio paznju. reagovale su i onda joj to ispricam, to ranije neprepoznavanje. zaboravila je taj dogadjaj, ali je tu rekla recenicu koja mi je dala sasvim drugu sliku Tanje, “hajde bitno je da nisam ja ta koja nije prepoznala, nekad ja prodjem i pozdravim u sebi, i ne izadje vani”. ne, nije da sam je prvi put pogresno procijenio, ona je imala sazrijevanje.
    otprilike prije godinu dana primjetio sam odjednom da puno mladjih , a i ostalih kolega gleda tanju drugacije nego ranije, iako uvijek decentna, distancirana, nekako rezervisana, nepristupacna …

    e sad gdje slicnosti pocinju tu i zavrsavaju, mars pluton nije djelatan previse kod tanje direktno vani, iako cak u manjem orbisu (blizi pravom kvadratu od 90 stepeni razlike zbog te mala razlike dana rodjenja). vj nisu na nekim isturenim polozajima, blizu vaznih tacaka, mc, ac (inace predmet ranijih istrazivanja paulija i junga), pa da igraju toliko vidljivu ulogu.

    oktobar 2022 bili su pojacani vanjskim tranzitima, sunce venera su isli preko plutona, sto je bas davalo taj ruzicasti pogon , pa i neke zudnje koju mars i pluton mogu izazvati. sad, kad smo ih se sjetili, mars ide preko marsa, a juzni cvor je na plutonu (usput i na mom suncu ) gurajuci vaznu evolucijsku lekciju naprijed.

    mars pluton, mogle bi se price i price pricati, i onda bi isla knjiga samo o tome. koliko silne energije tu ima, koliko sportskih postignuca, koliko izvanrednih napora, koliko upornosti prema cilju jos kad je pluton na tacki cilja , a mars u svojoj prirodnoj prvoj, koliko nevjerovatne energije, koja je mogla mozda zavrsiti i zavrsila je i nalazi i nalazila je utociste u nekoj zestokoj muzici npr, ili zbog marsa u jarcu i plutona u vagi u nekom izvanrednom scenskom , strogo kontrolisanom pokretu iz davnina, u nekom osebujnom stilu skrivenom i unutarnjem, koliko i otkrivenom i vanjskom, tu su stalna otkrivanja i skrivanja, to je i progon neistomisljenika i mladih krscana (mars u jarcu u prvoj ) iz davnina, tu je i svestenik koji zbog strasti ostavlja svoju ulogu, pluton na 10 je mocnik, silnik, pomalo u sjeni ko sve plutonovo, a naprijed mars mladi u pogonu, tek pokrenuti u svojoj prvoj, idealisticki, pun snage i zelje, to je sve sto je novo, mlado i u zacetku, pa je to i borba protiv svih skrivenih mocnika…. i da ne idem dalje. a tek onda i to je to petparacki, sa malo viska strasti. pogonjeno od urana op uran venera i ako je to kod tebe jedino donio prvi dio krize srednjih godina, ja sam onako prijateljski i humano veoma zadovoljan. jer vecina drugih, a imam puno kontakta s tom generacijom, ima probleme sa hormonalnim promjenama, sa nanovnim odredjivanjem svog mjesta u svijetu, neke se crte podvlace, neki presjeci rade, neko nezadovoljstvo i licnim i porodicnim i karijernim izlazi vani, obicno to mijenja kompletnu sliku prije i poslije.

    i kcerka u vodoliji 2010 sa plutonom usput na maminom suncu i ac (ko tu koga transformise i ko osvjetljava dubine onog drugog) i pazi sad, sa vj merkurom i sjevernim cvorom na tom marsu, pa gdje ce bolji savjetnik po tim pitanjima. i jos ta nekonvencionalna vodolijska perspektiva, koja remeti strogu ozbiljnost koju zacementirana situacija u kardinalnim znakovima strogih planeta mogu dati…

    kakva predivna skola

  11. Zanimljivo mi je kako neki detalji budu baš to, npr., distanciranost (rađe nešto drugo iz Tanjine i moje perspektive, o čemu ću kasnije), a neki detalji kapitalno profule. Doduše, dao si ogradu u vezi sa sličnostima koje negdje počinju, a negdje, definitivno, završavaju.
    Uvijek sam bila ona, u dvije porodične zajednice, koja je u glavnini osiguravala materijalnu stabilnost, ne obrnuto. Usudiću se da kažem da bi me obrnuto vrijeđalo, vrijeđalo bi mi dostojanstvo, a to ne bi išlo. Zatim, nikada ni sklonosti, niti realizacije odnosa sa velikom, pa ni srednje velikom, razlikom u godinama starosti. Uvijek je to moja generacija, nekoliko godina gore-dole.
    Sada, uvijek i nikad su svršena i nepametna vremena, a vrijeme teče odnosno biva, tako da.. sve je moguće😊
    Ovoliki uvod da bih rekla da su mi zapravo, u cijeloj priči, zanimljiva ta kapitalna odstupanja, jer je tvoja posvećenost generalnoj temi, ozbiljnost i strast za istu, izazvala zauzimanje moga stava da tu zakonitosti zaista postoje; jednostavno je istraživački veoma zanimljivo, pa i uzbudljivo.

    Ako bi Tanja rekla da je pozdravila u sebi, ja bih rekla da su riječi, veoma, veoma, veeeeeoma često apsolutno suvišne. Bliskost se, u mome slučaju, čak i potpunog stranca, prepoznaje instantno, tu su riječi suvišne. Dovoljna je energija koja teče, a koju osjete oboje. Riječi su za one koji nisu bliski.

    Veoma lijep i kriptičan opis mladi hrišćani – sveštenik – moćnici (ne nužno tim redoslijedom, pišem po sjećanju o dijelu tvoga komentara), vraćaću se tome još. Muzika utočište, bravo; pokret, ne scenski, ali neobičan hod u svakodnevnim situacijama (malo ljudi, svečano izjavljujem, hoda tako svečano😊).

    Kćerka mi je fascinatno biće, tako volim učiti uz i iz nje. Puno mi to znači.

    Što se krize srednjih godina tiče, ok., logično, ali ponovo imamo kapitalno odstupanje. Nadam se da će i ostati tako, fige držim sama sebi. Zapravo, kako vrijeme prolazi, sa svakim novim danom, sve ljepše sjeda na svoje mjesto, uklapa se, unutrašnji osjećaj je puniji. Iskreno, nikada i nije, osim u djetinjstvu (dok sam bila uz roditelje) ni bilo iščašeno. Ili sam, prosto, veoma rano morala izgraditi visok prag tolerancije, pa i ne znam da je išta drugačije ili da bi trebalo biti.

  12. licno su mi jednako uzbudljiva ta kapitalna odstupanja kao i poklapanja. u sustini ja volim vjerovati da mi drzimo pramce svog zivota u nasim rukama. ako znamo. ako smo prosli taj neki put osvjestavanja sebe.

    s tim da opet kvaka 22, poznavanje tih energija moze a ne mora biti preduslov tog poznavanja. nekom je dovoljno da zna jednu stvar i ona ga vodi po zacrtanoj putanji uz vise manje odstupanja.

    te energije imaju neki svoj vektor djelovanja, ali za razliku od old school koja je to nekako fatalisticki primala, vise sam pristalica toga da se moze , opet u nekim okvirima, koji znaju nekad otici toliko daleko da mijenjaju osnovnu stvar, da se moze uceci sebe to , nije ispravna rijec nadvladati, recimo usmjeriti po vlastitoj volji.
    sta god to nosilo, ako ta volja bas ne prkosi previse nekoj osnovnoj evolucijskoj crti , krivi ucenja i rasta.
    jer svakako nije za cilj, kako to danas cesto podrazumijevaju i koji se bave i ne bave, izbjeci sve teskoce i uciniti zivot sto komfornijom sigurnom lukom.
    cilj moze nekad biti izbjeci bespotrebne, uzaludne teskoce, ne bijegom, nego suocavanjem, a nije uvijek cilj staviti sebe pod punu kontrolu pa imati uvijek predvidiv odziv na neprevidive podrazaje.
    jasno je da ako ima neki obrazac koji nam se ponavlja i stvara uslovno disbalans nama i okolici, cilj je prevazici ga. a sta se desava dalje nakon toga, to je vec otvorena prica. do tad, to je cilj, od tad mi smo na nepoznatom, ali osvijesteni pa sta se desilo.
    tad, teoretski, po vektoru kretanja, tad smo svemir i mi vasionko, a prije toga smo mi i svemir.

    u zurbi, sto je u zadnje vrijeme cesto , nespretno se izrazavam. kapitalno odstupanje na nivo odetaljenog i konkretizovanog moglo bi biti to kad neki saturnovac “zavrsi” sa vrsnjakom, ono ranije u fazi eksperimenta se i ne racuna toliko, moze biti slucajno. opet je pitanje koji je to prag vrsnjastva, kod astrologije je uvijek upitna mjera neceg. jel to statisticki za razlike preko 4 godine ili kako. a ja opet volim posmatrati u smjeru energija i nedesenog potencijala. to mi je bitnije nego deseno. deseno je jednosavno deseno i to je to. to moze biti i statisticka greska i slucaj i sve, ali onaj potencijal, on negdje stoji pa se mijesa sa slicnim potencijalima, pa tvori nesto… on je latentan, nekako vise realan nego deseno. deseno je samo jedno okamenjenje njega u jednom trenutku. u nekoj drugoj realnosti bi bilo nesto drugo. kao krajni izraz cvijeta u kamenu nastalog stvrdnjavanjem lave. onda bi usmjeravanje samo na to negiralo sve ono sto je bilo prije toga.

    taj potencijal je jos neizmjerljiviji nego deseno. ali meni olaksavanje tu aproksimacijama ne znace. binarno jel ili nije mi nista ne znace u nekoj mojoj krivulji ucenja.

    tanju sam ukazao samo zbog neke moguce veze sazrijavanja zenstvenosti koje onda dobije jos neki poseban oreol koji saturnovcima tako dobro stoji, koja se kod njih desava, nekad pracena vanjskim sazrijevanjem nekad ne. malo slicnih crta karaktera, sve ostalo i da ste rodjene isti dan, varira, jer onaj tvoj mars prva pluton 10ta cini toliku razliku da neko rodjen pola sata poslije ili prije vec znatno odstupa od toga.
    da, mozda sam malo provokativno ukazao na potencijalnu samozivost nekih saturnovaca u tim ranim nesazrelim fazama, neki nemar za druge ili ne mogu bas reci mar za sebe, ali mar za neku svoju poziciju , neko drzanje sebe sto jedna sama rece aristokratski visoko, koje onda vremenom se gubi.
    onda se u skladu s tim nadje i partner, nekih konkretnih drustvenih vrijednosti, realizovan po nekim opstim drustvenim kriterijumima, jer to sve ide u paketu.
    realizovan saturnovac, kao i realizovan suncevac (lav) onda se dijametralno mijenjaju u odnosu na prethodno, postaju meksi, otvoreniji, do tad to je irelevantno sto bi rekla sedma od devet.
    zanimljivo je posmatrati sa koliko se sve to kardinalnih odstupanja desava.

    a prica o marsu i plutonu, ta prica je zaista interesantna i ona sigurno nije zakljucena.

    hvala tebi 🙂

  13. U ovom prvom dijelu, za koji kažeš da je nespretno izražen, više si objasnio svoj odnos spram “predvidljivog”, ono što je nastalo iz tvoga istraživanja (koji je i intimni proces), a upravo mi je to i izazvalo zanimanje. Zapravo, haha, isto bi se moglo reći i da je odgovor bio drugačiji.., tako to inače kod mene teče.
    Ne, nije nezgrapno, vrlo je shvatljivo. Uvijek mi se sviđa ta doza nesmještajnosti potpune neke teme u okvire riječi, a ponovo sasvim razumljive. Bar je tako uglavnom kada ti tako pišeš ili je do mene kao čitaoca, nebitno.

    Zatim, zanimljivo je da se nisi dotakao kapitalnog odstupanja u vezi sa krizom srednjih godina, bar ne izravno, što je mene podjednako kao i druga odstupanja navedena u mome komentaru, a možda i više interesovalo. Vjerovatno je i logično da je tako.
    Osvrnuo si se na vršnjaštvo i na materijalni status i društvene vrijednosti ozbiljnijih partnera (u mome slučaju množina, jer je u oba slučaja riječ o 10+ godina zajedničkog života), pa za vršnjaštvo pitaš da li je to negdje u okviru do četiri godine ili ne. Jeste, u tom je okviru u oba slučaja.
    Sada, a pošto si se u ovom dijelu osvrnuo na potencijal i tako ga lijepo obrazložio, tebe radi odnosno tvoga istraživanja radi iz pozicije dobrovoljnog “pokusnog kunića” (naglašavam, dobre volje😊), da se osvrnem iz prakse, djelatnog. Moje sklonosti nije bilo, potencijala vjerovatno, ali je on dolazio i dolazi spolja. Serviralo se. Sada, da li sam to otpisivala na prvu, samo zbog uobičajenog, konvencionalnog ili? Nisam. Prepoznavala sam tu nešto drugo, zapravo čvor majka-dijete ili čvor otac-dijete. U prva dva servirana slučaja vjerovatno to nisam imala ovako osviješteno, ali nešto nije štimalo na isti način na koji nije štimalo, unutra, u naknadnim slučajevima, za koje mislim, procjenjujem, da su osviješteni. Bila je to potpuno verbalizovana ili neverbalizovana u potpunosti bliskost energija u svim slučajevima, ali bliskost koja je proisticala iz ovih čvorova, ne intuitivno-čisto seksualne energije, ako je to dobra distinkcija uopšte. Ovdje naglašavam da “servisiranja” od strane starijih (od te statističke četiri godine) nije ni bilo ili im ja uopšte nisam poklanjala imalo pažnje, pa ne znam.
    Zašto je sve ovo tako? Hmm, ne znam, možda jer sam, bar dosada, ogledajući se u drugima, nekako (spolja, pojavno, djelatno), ujednačena, stabilna, linearna. Recimo da bi to bilo nešto slično odgovornom utočištu za probleme drugih. Nije to posebno empatično utočište, u smislu prijemčivosti za dijeljenje da bi se, prosto, olakšala muka. To je više uzimanje stvari u moje ruke (usmjeravanjem) da bi se problem, odmah ili u procesu, praktično riješio ili prevladao, zabišao, drugačije (svjetlije) kanalisao. U tom domenu, hahaha, pazi sad, nisam neka osjećajna majka, recimo da sam više djelatan otac. Tako mi je, jednom, nešto slično i verbalizovano.
    Možda bi ovo moglo biti korisno i za (šire) sagledavanje Tanjine ženstvenosti, ne znam. Uglavnom, sa mnom bi se i u boj, u muku, u teško, u zeznuto, kao uz neki oslonac. Puno mi je to puta rečeno od dječaka/mladića/muškaraca, pa i od poneke iskrene prijateljice.

    Da, da, držim se ja aristokratski visoko i sada (odličan izraz), ali je fora što to nije fejk, nego je iza toga mnogo toga što su neki drugi, mnogi okolo, svjesno izbjegli proći, dati truda, savladati, uhvatiti se u koštac, muško-žensko, nebitno. Možda će izazvati osmijeh ovo što napisah, ali ja, u ovom trenutku, iza ovih riječi stojim kao iza riječi koje su objektivne.
    I da, trudim se postati mekša, ali to mekša nije pojavno mekša. Ono, da svi odjednom to vide. Čak, kako vrijeme prolazi, mislim da sam za to što svi vide i više zatvorena, autističnija, hermetičnija nego ranije. Otud se i jeste desilo ono zaprepaštenje što je počelo (ili sazrelo) od oktobra 2022.

Komentariši