Saturn uran individualno, šta život hoće od nas

Kada je riječ o sukobu urana i saturna i kako se s tim individualno nositi, pod uslovom da to uopšte pritišće neku od tačaka našeg natala , situacija je malo složenija nego kad se radi o nepovoljnom tranzitu jedne planete ili nepovoljnim tranzitima istorodnih planeta.

U potonjim slučajevima postoje neke jednostavne tehnike prevladavanja osnovne energije planete koja nosi sukob, pa ako se radi npr o marsu savjetuje se što više fizičke aktivnosti, hrabrosti, snage, kod saturna prihvatanja, strpljenja, discipline i promišljenosti, izdržjivosti, urana izlazak iz sigurnosti vlastitih navika, otvaranje novom i nepredvidivom , šiinu, idealizam, humanost,  neptun, mjesec traže kreativnost, milosrđe, duhovnost, saosjećaj, pluton istraživanje, strast, predanost, merkur snalažjivost, prilagodljivost, organizovanost, sunce , jupiter, venera, uživanje, radost, ljubav prema životu, mir, snagu, ambiciju, samosvjesnost, velikodušnost … i tako redom, svaka kvaliteta nalazi svoje utočište kod neke od planeta,  a svaka od ovih planeta traži neku sebi svojstvenu energiju, neku specifičnu kvalitetu u životu, a nepovoljni tranziti nas podsjećaju da nam u nekom segmentu života u tom periodu te neke određene kvalitete nedostaje (manjka).

Ali šta da se radi kad nas istovremeno pritisnu dvije ili više planete različitih energija, kao u ovom slučaju saturna i urana, kad jedna traži ostanak u vlastitoj zoni sigurnosti, a druga izlazak iz nje, jedna se poziva na provjereno i prošlost, druga teži novom i modernom, kako uopšte ujediniti sve te različite zahtjeve.

Saturn i uran  ,udruženo , nosioci su i onog što sam u jednom prethodnom tekstu označio kao kriza srednjih godina, razdoblju od otprilike 42-e do 45-te godine života kad saturn i uran nepovoljno tranzitiraju naš natalni saturn i uran, što se upravo dešava npr  generacijama 1976-1979.

U tom slučaju situacija je malo delikatnija i njoj ne možemo pristupiti sa nekim jednostavnim algoritmom, univerzalno primjenjivim za sve , ili ipak možemo !?

Ovo traži malo dublje uranjanje u samu temu. Šta je uopšte u ovom kontekstu problem ?  Složićemo se da je to otprilike neka situacija, događaj , stanje koje za posljedicu ima određeni oblik nezadovoljstva, bilo to artikulisano kao obična nelagoda ili kao teška depresija. To je određena duševna, emotivna, pa i fizička bol koja je , slično situaciji sa zdravljem, indikator i svoje uzroke ima u nekoj nefunkcionalnosti na duševnom , emotivnom ili fizičkom planu, teško odvojivo jedno od drugog.

Problem je uvijek nešto što se dešava između nas i svijeta, neki disbalans između nas i svijeta, ili dajemo tamo gdje ne treba ili ne dajemo tamo gdje treba, ili dajemo previše ili dajemo premalo ili nam je nečeg previše ili drugog nečeg premalo…  Siddartha Gautama je to govoreći o uzrocima patnje sveo podjednostavljeno pod ono: biti s onim s kojim nismo, a ne biti s onim s kim smo, žuditi za onim što nemamo…

Kad pričamo o problemu, možemo pričati o obrascu , često ista ponavljana nefunkcionalna reakcija izaziva isti neodgovarajući odgovor svijeta. Izgleda prosto kao da život time hoće da nas nauči nešto. Jednom sam ranije pisao tekst sa naslovom „šta problemi hoće od nas“, naglašavajući ulogu čvorova u čitavoj priči, međutim , pokazalo se da je to u većini realnih situacija, većini ljudi preapstraktno i neadekvatno kao istinska, konkretna pomoć u svakodnevnim situacijama kad naiđu na problem.

 Ako pretpostavimo da je to tako, ako pretpostavimo da život od nas, šaljući nam probleme, stvarno nešto hoće, možemo li idući unazad, pokušati naslutiti šta bi to moglo biti.

Prije ovog bitno je napraviti značajnu distinkciju između onog što život od nas traži onog što traži sredina. To nije jedno te isto. Sredina od mene npr ne bi nikad tražila da se ja bavim astrologijom, da ne pričam o tome da pišem o tome. Zahtjevi sredine umjereniji su , banalniji i više se vrte oko nekih osnovnih bioloških minimuma.

Mi možemo živjeti kao biljka, ali samostalno privređivati i završiti reproduktivni ciklus i otprilike smo dovoljno zadovoljili zahtjeve sredine da nas u priličnoj mjeri ostavi na miru Ili čak odbaci nakon toga kao staru krpu. Život zna biti mnogo maštovitiji, kreativniji, širi pa i specifičniji od toga. Ali za razliku od sredine, on ne odustaje od nas.

Dakle, vraćajući onaj lanac uzroka i posljedica unazad, idući od problema ka njegovom rješenju i opet nazad ka problemu, a ako se problem očituje određenim stepenom stanja nelagode i uzrokovan je određenom nefunkcionalnošću, blokadom, rješenje posljedično mora biti izlazak iz tog stanja u stanje punoće, mira, zadovoljstva, balansa, funkcionalnog protoka između nas i života, onda možemo, svodeći sve to na neki zajednički osnovni princip, pokušati naslutiti odgovor na pitanje šta je to što život hoće.

Život nas hoće potpuno funkcionalnim , fluidnim , a to znači da  traži da mu vjerujemo i da mu se prepustimo , što opet znači da možemo po potrebi iz stanja sigurnosti i ustaljene navike preći u fazu avanturističke otvorenosti prema novom i nepoznatom , a onda se po potrebi opet vratiti u promišljenu sigurnost poznatog i utvrđenog, da možemo iz stanja zrelosti i ozbiljnosti preći u stanje dječije razigranosti i spontanosti, iz stanja upornosti, kontrole i čvrstoće u stanje nježnosti , lakoće i pokretljivosti , iz stanja kreativnog nereda i razbibrige u stanje reda i funkcionalnosti i tako dalje i tako dalje i da sve to radimo sa uživanjem, radošću, ljubavlju, u miru, punini, svjesnosti.

Život nas neće na jednom mjestu, previše statičnim, učahurenim i sazdanim, sa krutim i čvrstim obrascima kojih se uporno držimo u svakoj situaciji i svakom trenutku. Nije da nas on hoće nedosljednim, on nas hoće potpunim, zrelim, uključenim i posvećenim, a opet dovoljno fleksibilnim, fluidnim i prepuštenim . Shvatili ste.

U suštini mi se učimo sebi pod pritiskom tih različitih energija, mi učimo sebe. mi učimo kako sa sobom. Mi nismo u početku gotov, provjeren proizvod došao sa uputstvom za upotrebu, kako to većina prećutno podrazumijeva.

Život nam obezbjeđuje optimalnu klimu za to učenje, šalje nam ljude, događaje, stanja, mjesta, situacije. Šalje nam energije. Od nas se kao u igrici očekuje odgovarajuća, propisna reakcija, nekad, u zavisnosti od trenutne misije moramo otići od sebe, nekad se založiti za sebe… Ako propisna reakcija izostane sve se ponavlja, sa posljedičnim osjećajem nelagode, nemira. Nekad moramo otići od sebe da se naučimo sebi, otići od onog naučenog, ukotvljenog, učrahurenog, onog izvorno nepripadajućeg.  

Ipak svjesnost ovog šireg procesa, osim što obezbjeđuje uslove za temeljito dugoročno rješenje, ne pomaže u samom rješavanju problema kad se on tek pojavi.

U konkretnim situacijama trebamo ipak učinkovitije i brže metode. Upoznaću vas s nekim od njih, koje su se, sad iz već višegodišnjeg iskustva , pokazale naročito uspješnim. O tome sljedeći put

astrologus
Blog isključivo posvećen astrologiji, u širem smislu proučava simbole, uticaj makrokosmosa na mikrokosmos, u užem istražuje uticaj nebeskih tijela-simbola na karakter i sudbinu čovjekovu

5 komentara

    1. sad si u fazi tog trogodisnjeg perioda kad ti je ugrozen uran

      https://astrologus.blogger.ba/2017/04/19/tranziti-urana-ultimativni-test-nase-tolerancije/

      u ovom slucaju ne radi se toliko o testu tolerancije, vise o nekom generalnom, neodredjenom nezadovoljstvu, preispitujemo svoj zivot, djeluje nam da nismo uradili dovoljno, da nas godine stizu i da nemamo vremena ni da nesto puno vise uradimo. bas nekakva bezperspektiva.
      kad se sjetim kod sebe tog perioda, mislio sam da sunce vise nikad nece zasjati, ne da sam iskljucivao i omalovazavao sve u proslosti nego sam unaprijed iskljucio i da se u buducnosti moze dogoditi bilo sta sto bi me usrecilo. tu neko odbacivanje urana dolazi do izrazaja. on zna biti nihilista koji sve odbacuje. dusevno teski tranziti. a onda kad prodje, sav se svijet otvori, sve opet dobije neke nove mogucnosti, neku zrelost, neke drugacije boje, neku puninu, dobijemo drugaciji osjecaj vremena, prije toga je bila trka da stignes sto vise, poslije se promijeni na dobro je koliko god stignes, prije toga smo gledali samo velike stvari, poslije toga pocnemo obracati paznju na sitnice… kad sam reko boje, uran daje neku sivu svemu, izgube se boje, poslije se vrate i to one nekako posebne, zagasite .

      i u periodu od tri godine nije citavo vrijeme pritisak, on se desava s vremena na vrijeme kad ga aktiviraju trazniti brzih planeta. sad , vasim generacijama uran je u skorpiji, trenutni uran je u biku, i problem je bio pojacan kad je bilo doba skorpije i kad su brze planete odatle pravile tranzite sa natalnim uranom.
      uran trazi neko ludilo, neko zaokretanje, znas onu pricu o muskarcu koji u krizi srednjih godina kupi novo brzo auto ili uradi neku jos goru ludoriju. sad je dodatni problem sto je covjek ogranicen vise pa je manje prostora za te ludorije.

      pisacu jos o prakticnim i opstim nacinima kako se nositi s tim, proizalsim iz najbolje prakse, pa prati, mozda nesto pomogne

Komentariši