Kako naučiti sebe – mir, promatrač i prosvjetljenje

U ranijem tekstu mehanizam uzbune i alarmiranja koji nas obavještava, prije  alarmira, o potencijalnim prijetnjama i opasnostima , pokrećući u tom slučaju odgovarajući niz postupaka što se sve zajednički naziva problemom , nazvao sam tumač.

Mogao sam mu dati i bilo koje drugo ime,  vasionka je npr u komentaru na taj tekst tumačem nazvala naknadni, rafinirani, sintetizirani i mnogo svjesniji odgovor na situaciju  , ali on se ne dešava kod svih. Dok je tumač neka zajednička ljudska karakteristika koja u određenom, nemalom broju slučajeva predstavlja i prvu i  jedinu reakciju na vanjski svijet, filter između nas i svijeta.  Pri tome sam naglasio određeni i automatizam i autonomnost samog mehanizma.

Na kraju ime nije ni bitno , Tolle je npr to uz neke male razlike nazvao umom, neko ga naziva egom, ali bitno je spomenuti da sam ime „pozajmio“ iz starih izvora i jedne sasvim druge priče, priče o prosvjetljenju.

Po tim izvorima suštinska razlika između prosvijetljenih ljudi i ostalih je u tome što prosvijetljeni nemaju više „tumača“ sa svim popratnim pojavama, poput npr unutarnjeg dijaloga-monologa, između prosvijetljenog i svijeta ne stoji ništa , nikakvo zamagljenje, nikakav filter, sve je jasno i čisto, odatle i naziv prosvijetljen.

Iz istih izvora sam čin prosvjetljenja osim fiziološke promjene ima i tu psihološku promjenu kao posljedicu.

Sa te strane, uvažavajući navedeno, mogao bi se dati malo drugačiji odgovor na pitanje šta život hoće od nas. Tumač je u neku ruku ostatak životinjske prirode u nama, onog nečeg osnovnog animalnog koje se uskogrudo, samozaštitnički, samoreflektujuće bori za opstanak i u drugim ljudima i događajima vidi prijetnju. Život hoće iskorak, odmak od toga, evolucijski svi se krećemo sporije ili brže ka prosvjetljenju. Dok se ono ne desi dešavaće se situacije u kome će biti trvenja između nas i svijeta.

Primjetite da , ovako govoreći, isti mehanizam koji oglašava to trvenje je i odgovoran za njega, i istovremeno nam daje evolucijske naznake i prilike da napravimo taj potrebni iskorak .   Ista stvar je i uzrok i posljedica, zatvoreni mehanizam koji nas drži unutar sebe.  

Krenuli smo od jednog, a došli do drugog sa sasvim suprotne strane, što znači da je to drugo u centru i da bi odakle god da krenemo, idući u srž, dolazili do njega.

Prije nego što, nadam se, izgubim i posljednjeg čitaoca vratiću se ipak sa ovih apstraktnih razmatranja  na praktičniji dio.

Tumača je, osim u slučajevima njegovog dugotrajnog prekomjernog rada, izuzetno teško uočiti. Teško ga je uočiti i kod dugotrajnog rada, jer onda postaje sastavni dio nas i nemamo načina da ga razlikujemo od ostalog. Da bi se uočio mora nastati neki prekid, neki diskontinuitet u uobičajenom funkcionisanju.   

Taj prekid ciljano moguće je npr ostvariti pomoću istočnjačkih praksi meditacije, iskustva duboke predane molitve, repetativnog pojanja,  posvećenog ritmičnog pjevanja ili bilo kakve druge radnje koju obavljamo predano i u potpunosti posvećeno. Takve radnje ,takvi načini omogućavaju  direktno iskustvo svijeta bez tumača.

S njima takoreći nadjačavamo tumača na njegovom terenu i na njegov način.  To nadjačavanje najčešće je kratkog daha, ali često dovoljno da postanemo svjesniji samog tumača.

Većina ljudi nije uopšte svjesna pozadinskog unutarnjeg dijaloga , zbrke misli koje nam daju sudove o ovom ili onom, određuju fokuse, prioritete i pravce u kojima ćemo se kretati. Čak i ako ga je svjesna ne odvaja ga od sebe. Taj trenutak direktnog iskustva svijeta , kad mir uma ili neka svjesna, ciljana aktivnost preuzmu sav naš fokus, nije dovoljan za tu svjesnost, ali je sasvim dobar početak koji vremenom i ponavljanjem može dovesti do te svjesnosti. Određeni puni mir koji ostaje kad otklonimo sve drugo , a koji nije ravnodušnost ni apatija je naše prirodno stanje postojanja.

Promatrač se tiho, stidljivo javlja tek iz tog mira. Sve do tad tumač je jedini i isključivi igrač u našoj pozornici života.

astrologus
Blog isključivo posvećen astrologiji, u širem smislu proučava simbole, uticaj makrokosmosa na mikrokosmos, u užem istražuje uticaj nebeskih tijela-simbola na karakter i sudbinu čovjekovu

8 komentara

  1. “Da bi se uočio mora nastati neki prekid, neki diskontinuitet u uobičajenom funkcionisanju.” – ovdje je bar za mene potka, što kažu, neminovno je da se izađe iz sigurnog i rutine tek onda budeš svjestan i ostalih vitalnih entiteta.
    Ja bih samo rekla, da ne znam šta e teže sam sebe dovest ili da te neko izbaci iz tog sigurnog, i jedno i drugo je stresno, podsjeća na rađanje…

  2. Da se referiram na istu stvar kao Mist, Antony De Mello je reka, i ja svojim primjerom potvrđujem, da ljudima poziv na “buđenje” često dođe u obliku traume. To je često taj diskontinuitet u običnom funkcionisanju. Slažem se da smo svi na putu za prosvitljenje, samo je pitanje vrimena kad ćemo ga postić. Do tog trenutka, sve što ja, ti il bilo ko drugi more reć je za nas neprosvitljene samo teorija.

    1. da, kao sto rece cesto i uglavnom ali ne iskljucivo. svemir je dovoljno sirok da obuhvata razlicite puteve prema istom, mada se svi oni pri “vrhu” uglavnom spajaju. ipak taj netraumaticni put je toliko rijedak da se o njemu ne isplati ni govoriti, a traumaticni toliko cest da se moze svesti pod zajednicku zakonitost.

      nekad, ne tako cesto, jer ih vise uglavnom ne nose isti motivi kao nas ostale, nemaju potrebe da rijecima sazimaju to iskustvo, niti da se dokazuju drugim na bilo koji nacin, nekad ipak iz sasvim nekih drugih motiva propisu ili progovore ili sami o tome ili cescce to neko drugi prenese. naravno ne postoji univerzalna vaga za prosvjetljenje, mada neke skole nude neke sasvim konkretne provjere, npr jedna od njih je pojednostavljeno koliko je moguce zadrzati paznju na istom bez lutanja (citaj bez ukljucivanja tumaca ili koliko je moguce iskljuciti tumaca). i pod uslovom da neko zeli da prolazi te provjere ovdje je sve zasnovano na neegzaktnom, kao i sama astrologija i to je uobicajenom zapadnom umu shuma u kojoj se tesko snalazi.

      tako da neke klasicne cinjenicne objektivnosti nema, ima samo vlastiti ugao toga. moj ugao proizasao ipak iz relativno dosta nasumicnog istrazivanja teme, nije da sam trcao za njom, ali mi je dolazilo, nekad i direktnih svjedocenja onih koji su to prosli, nekad i prenesenih, zasnovanih na razlicitim epohama, protkani ako se to moze reci razlicitom terminologijom pocev od svakako najzasutpljenije istocnjacke skole, od bude, preko joganande, maharisshija i brojne skole mistika, u novije vrijeme osha, sadhguru-a i ostalih, pa preko npr opisa procesa gubljenja ljudskog oblicja kod castanede sto je dio jedne sasvim druge kulture ali se adresira isto, pa onda tolle-ovog osobenog individualnog pristupa uranjanja u sadasnji trenutak (sto je nekako slicno onom drzanju fokusa na jednoj stvari), pa do nekih ucenika indijske prakse na zapadu, cak u susjedstvu, iznenadili bi se, ali ne zelim da ih ovdje navodim, koji su direktno i opsezno prenijeli ta iskustva, pa onda ruske skole mistika koja je isto tako ali tise prisutna, dakle slazem se, a ko se slaze, vrtimo se neprestano u istom, dualistickom ramisljanju, slaganja neslaganja, crnog bijelog, ali recimo osciliram s tim i sasvim je primjereno da rijeci i razmisljanja nece direktno odvesti do prosvjetljenja. ali po nekim od ovih autora, a oni se slazu da ne postoji jedinstven put koji se moze poplocati, ali ipak vece su sanse da se to desi onim koji se bave temom i koji su duhovni nego onim koji nisu u tome. eto , mada to ovdje nije tema i spomenuto je samo uzgred, nisam mogao ne spomenuti, najlucidnije sto sam uspio.

  3. Moj tumač je tvoj promatrač kada tvoj promatrač počne da utiče na tvog tumača.
    To je moj odgovor u vezi sa mjestom sa kojeg dolazi moj tumač, a tvoj promatrač, a za koje mjesto tvrdim da nije ovdje niti posve u nama, iako jesu dio identiteta svijesti kojoj tumače ili za koju promatraju u širem, mnogo širem smislu riječi.
    Moj tumač odnosno tvoj promatrač mogu se “vježbati”, ali se slažem sa Vrtlogom da je osnova dopiranja/uključivanja istog u cijelu stvar ipak neki ozbiljan lični incident, kao što je to trauma svakako. Zato u psihologiji i psihoterapiji imaš seriju veoma uspješnih stručnjaka praktičara koji, iako manjkavo formalno obrazovani u ovim granama u odnosu na neke druge, postižu sjajne rezultate i vrlo veliki broj ljudi im je zahvalan. Šta je zajedničko tim praktičarima? Lična/e traume i incidentna iskustva. Da ih nisu prevladali, nastavili bi biti recidivisti; da nisu stvorili svoj set tehnika za zacjeljenje, ne bi mogli uvjeriti ljude kojima pomažu da je ono uopšte moguće jer je, na koncu, priča bez vlastitog iskustva ipak priča na blef. A blef se osjeti.

    1. htio sam ovoj temi i odgovorima bas posvetiti paznju i onda nikako nisam imao vremena za to, vjerovao sam da je to razlog, a onda sam shvatio da nije vrijeme to koje je sporno, ove teme se jednostavno ne mogu obraditi na standardni nacin, verbalno i sa glavom, repom i onim izmedju. taj nacin nas samo zadrzava u tom nacinu, a da bi zaista usli u ovo moramo izaci iz te ravni, slicno prici o cvorovima ili karmi u astrologiji.

      o ovim stvarima se jednostavno ne moze direktno govoriti, i svako ko je iz bilo kojeg ugla govorio o tome iskreno dolazio je do slicnog. tu dolazimo do kraja rijeci. ali imamo pravo pokusavati, sa razlicitih strana i manje direktnim nacinima.

      da to je karakteristicno za saturna, on ne pusta nestruktuiranom tumacu , kao vecina ostalih, da mu tumaci, a kad ga vec struktuira to je onda ….

      nekad , nekad je dovoljna cista vjera, predanost, neincidentna, ili mozda nastala iz ranijeg incidenta. svijet je sirok da ga ogranicavamo na isto.
      jednom sam , u posjeti negdje, zapazio , a i da bi zapazio moras biti blizu toga, izvan tumaca, zapazio sam jednu zenu.
      ona je bila u sjenci svog muza, koji je bio javna licnost, etablirano duhovan, rijeci, rijeci su mu bile ok, ali hm iza, energija… vecina od njega i njegove glasnoce ne bi ni primjetila tihu mirnu zenu iza, koja je skromno docekivala goste, progovorila koju tu i tamo, vise usput, ali svaka je isla u srce. nisu to bile neke rijeci velike, umne, ali su dolazile odnekud, s nekog drugog mjesta. bilo mi je jasno da ju je bezrezervna vjera , cista vjera neogranicena konceptima ili koja se mogla uklopiti u bilo koji koncept, dovela dotle. nije presla granicu mozda, ali joj je, veoma , veoma blizu, blize od bilo kojeg velikog imena koje znam i koje sam sretao sa punom vrecom rijeci i mudrosti. cist , obican , dostojan zivot, predanost njemu, nekako je stavio sebe i sve ono sto sebe nosi u drugi plan.
      ukazao sam lovici na nju , sugerisao sam joj samo da promatra, i bilo joj je vidljivo

      ps edit

      vjerujem da je isto tako jedna baka koja je govorila o imenima, kao i jedna nena vodolija koja je svjetloplavim ocima sagledavala nebo, vjerujem da su one bile dosle do tog momenta, ili na korak do tog momenta, kao i mnoge druge neimenovane zene prije ili poslije njih. samo kod zena je to manje glasno, bez pompe i reflektora, bez potrebe i drugih da se to ozvanici poslije, gotovo neprimjeceno.

  4. Vjerovatno uviđaš da je i ovo što si izložio struktura😊

    Ovdje dobro dođe jedan citat.
    (hmm, iskreno, čitam jednu knjigu, već duže samo jednu, pa hvatam bilješke usput. sada, nisam sigurna da li je to citat ili nešto što sam zapisala u toj inspiraciji, ali neka bude da je citat, jer ne mogu odijeliti):

    “Učiniti svijesti nešto sveto, nešto voljno iznad nje, nešto što će je držati u etičkom okviru njene imaginacije; saglasnu da odabere pravac koji je označila korisnim i prosperitetnim, jer će to on, zacijelo, na kraju i postati zbog vjere i posvećenosti.
    Prostor dobija formu, okvir, tek kada svijest zađe u nj; do tada zaista ne postoji i to su stari nazivali haosom.”

  5. svidja mi se citat. ne mogu se sjetiti detaljno konteksta u kojem je isla rasprava, jer ne pamtim na tom nivou detalja, a ne smatram ni odvise bitnim, ali znam da sam ubacio u ovaj dio vise onako, uzgredno nesto, pricu o prosvjetljenju, i da se onda na to nadovezalo ostalo.

    zaista nebitno u ukupnom kontekstu, mozda malo i previse pretenciozno s moje strane, ali i zasto ne, nek se i o tome prica.

Komentariši