Sylvia Plath – pogled iza (1)

Svakodnevnica

Umorna od prstenja
Umorna od glasova u glavi
koji joj kažu – piši, umri
ona stavlja glavu u pećnicu
dobro zagrijanu, netom opranu
da napravi svoj posljednji ručak
za muža kojeg nema,
za djecu koju neće vidjeti kako odrastaju,
čak i za susjeda u
stanu iznad njenog stana,
jedinstven, originalan ručak
po njenom receptu,
ne osobito sladak,
ručak koji je već i prije spremala
ali joj nikad nije uspio,
ručak koji će sama pojesti…

Šta se može vidjeti iza zamrznute slike pripremljenog nasmijanog lica. prkos koji govori još nisam savladan? šta ostane kad se reflektori ugase.  Šta ostane iza one slike koju vidimo kad biografi ili istoričari više ili manje kreativno povežu par suvislih činjenica ili par svjedočanstava nečijeg života. Da li oni vide, da li čak slute, ono što se krije u sjenci iza i progovara bez svjedoka kad sve drugo začuti.

Dio tog govora iza ostavila nam je Sylvia Plath sama u njenim zadnjim , izuzetno kreativno nadahnutim danima. Iza nje je ostavljen i od onih istih njenih životnih saputnika naknadno objavljen taj ujedinjeni krik samoće , potrage za smislom, značenjem i ko zna čim još ne.  

Prepojednostavljeno bi bilo tom kraju davati prosta značenja i motive, onako kako su to biografi često radili, time ujedno banalizujući i njen život isto kao i samu smrt.

Sylvia je postala tek nakon smrti priznata, poznata i donekle shvaćena. Da stvar bude gore to se dogodilo već nekoliko sedmica nakon njene smrti.

Danas se navršava 59 godina od tog datuma. 11.2.1963 ona je sklonila djecu na sigurno, zaštitila ih, uspavala , otvorila pećnicu kako u ovoj svojoj pjesmi nagovijestila, pustila plin i tako okončala svoj život.

Njena smrt , više nego sami život, pokrenula je lavinu interesovanja za nju i njen rad .

Neki to kažu i ovako “Otkako je Silvija Plat umrla 1963. godine, pretvorena je u vulgarni tragični simbol”.

Budući da služi kao inspiracija za sve više biografija, hoćemo li se približiti „pravoj“ Plath, pita se kritičarka i istraživačica Lillian Crawford.

Danas postoji kult Plath, ljubitelja i obožavatelja njenih pjesama, (“The Colossus”, “Dic” i “Ariel” i naravno, roman “Bell Jar” u nas preveden kao “Stakleno zvono” njen su zaštitni znak), mnoge su knjige napisane o njoj, njenom životu, braku i smrti, a pjesme i mnogi znaju naizust. Pedesetak godina nakon smrti ona je i dalje jedna od najvećih.

Pedeset godina poslije ona je i dalje i simbol i enigma.

Pokušaću ovdje da osvijetlim sa jedne druge strane cijelu priču koju zvanično možete pronaći bilo gdje, npr ovdje

http://www.jovicaletic.com/cms/?page_id=2003

ili ovdje

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sylvia_Plath

astrologus
Blog isključivo posvećen astrologiji, u širem smislu proučava simbole, uticaj makrokosmosa na mikrokosmos, u užem istražuje uticaj nebeskih tijela-simbola na karakter i sudbinu čovjekovu

Komentariši